ATLETSKE IGRAONICA KVARNERA POSLJEDNJIH GODINA RUŠI SVE REKORDE

Dragana Ciganović: Zadovoljna djeca naša su najbolja reklama

Atletska igraonica Kvarnera u posljednjih nekoliko godina brojem polaznika ruši sve rekorde. Iznimka nije niti ova godina u kojoj u tajništvu kluba telefoni neprestano zvone i traži se mjesto više u najdražem okupljalištu malih Riječana i okolnih mještana.

Riječ je o projektu koji je svoju premijeru imao prije 20-ak godina na inicijativu nekadašnje atletičarke Kvarnera i još uvijek aktualne državne rekorderke u skoku udalj (6,68 metara) Silvije Babić, a koji nakon nje i Nensi Ivanić uspješno provodi nekadašnja članica kluba s dvije fakultetske diplome, Dragana Ciganović.

– Moj prvi susret s atletskom igraonicom dogodio se 2001. godine, u grupi sam imala dvije curice i jednoga dječaka, a danas radim s brojem djece koji tada nisam mogla niti zamisliti. Djece je iz godine u godinu sve više, ljudi prepoznaju naš rad i kvalitetu, a naša igraonica raste. I to najviše zahvaljujući usmenoj predaji, nema bolje reklame od zadovoljnog djeteta i zadovoljnih roditelja. Naravno da ima i slučajeva u kojima se u rad naše igraonice uključuju braća i sestre djece koja su bila kod nas u igraonici, kao i onih kojima se atletika čini kao zanimljiv izbor zbog zlata Sare Kolak. No, zaista nema bolje reklame od sretne i zadovoljne djece. A to nam je potvrda da imamo kvalitetu i dobro radimo. Jer ako je dijete nezadovoljno, roditelj ga sigurno neće tjerati da ide na trening. A opet, ako je roditelj nezadovoljan, neće nam dati dijete u ruke. Tako da su zadovoljno dijete i roditelji dobitna kombinacija. Tu je i dvorana koju smo dobili prije nekoliko godina, a koja nam rješava pitanje zimskih mjeseci i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Super je raditi na otvorenom, ali tijekom zime roditelji vole da su njihova djeca na suhom i toplom, a pritom se bave sportom – kaže Dragana Ciganović, voditeljica igraonice Kvarnera, te otkriva što je to što djecu tako jako privlači da dva puta tjedno s osmijehom na licu dolaze i odlaze s treninga na Kantridi.

– Djeci, prije svega, svaki trening treba biti zanimljiv i izazovan, dok roditelji pritom žele vidjeti i napredak kroz program u koji je dijete uključeno. Treninzi su dva puta tjedno, što je sasvim dovoljno i idealno za taj uzrast. Poanta je da djeca jedva čekaju trening, a ne da im brzo dosadi. To su još mala djeca, jako su brza, jako brzo funkcioniraju i sve im jako brzo dosadi. Zato stalno moramo mijenjati sadržaje i uključiti što više toga u trening, što je zapravo i zdravo jer trebaju dobiti što više motoričkih informacija iz raznih sportova i sportskih grana. Primjerice, ako napravite tri vježbe s loptom, četvrta vježba im je već sama po sebi dosadna, ali ako u tu vježbu uključite loptu koja je druge boje, onda im je ona sama po sebi zanimljiva. Na početku, a na kraju treninga obavezno, mora biti igra, čak i u tijeku treninga, tu su još i vježbe koje razvijaju koordinaciju, ravnotežu, vježbe s loptama, vijačama, reketima, preskakanje, provlačenje, penjanje… Djeci često dozvolim da sami biraju igru i rade one stvari koje oni žele, ako je to pogodno za njihov razvoj. Djecu treba slušati, ja se zapravo razvijam kroz njih. S njima je teško raditi, jako su zahtjevna, svake godine je sve teže, ali meni to predstavlja veći izazov jer im stalno moram doskakati, tražiti nove načine da ih zaintrigiram i zainteresiram. Što je u redu jer me stalno drže budnom. Uvijek moram razmišljati, smišljati i uvoditi nove stvari.

U atletsku igraonicu uključena su djeca od 2011. do 2015. godišta, upisi traju cijelo vrijeme pa se svi zainteresirani za upis svojega djeteta mogu javiti u tajništvo Kvarnera gdje će dobiti potrebne informacije. S obzirom na broj djece koji je u stalnom porastu, osim Dragane Ciganović u rad igraonice uključila se i Matea Kitak.

– Naši najmlađi članovi, oni 2015. i 2014. godišta, uključeni su u program Vježbajmo zajedno, koji postoji nekoliko godina, a u kojem dijete vježba s roditeljem. U toj dobi djeca su već zainteresirana za zanimljive sadržaje, ali ne ako u njih nisu uključeni njihovi roditelji. To je nekako logična kombinacija. U program Vježbajmo zajedno uključene su dvije grupe od po 15-ero djece, odvija se jednom tjednom, a postoje liste čekanja. Djeca tu prolaze i uče osnovna motoričko-biotička kretanja bez stresnog odvajanja od roditelja, uče savladavanje prostora, prepreka, otpora, manipulaciju objektima, odnosno dijete uči savladati sve kretnje koje su normalne za život, a uči ih kroz igru i savladavanje sadržaja. Sva djeca su sposobna izvesti nekakve motoričke radnje, ali možda ne na svakoj razini i nisu koncentracijski sposobna to. U programu Vježbajmo zajedno ne inzistiramo da oni izvode sve vježbe, program je koncipiran tako da oni od početka kad uđu u sustav, od rujna, do njegovoga kraja u lipnju, postupno razvijaju koncentraciju i pažnju, tako da u početku prate nekih 15-20 minuta, a na kraju cijeli program. Treba ih pustiti da rade ono što žele, ono što je njima taj dan zanimljivo.

Imamo i samostalni program, koji uključuje djecu od 2011. do 2013. godišta, u kojem imamo 11 grupa po 15-ero djece. Brojka od 15 polaznika je idelna jer se rijetko kada dogodi da svih 15-ero budu na treningu. Najčešće ih dođe od osam do 12 i to je idealno za raditi. U proljeće i jesen ih je uvijek više, preko zime su dosta bolesni. Vježbe savladavaju takvom brzinom da im nije dosadno čekati u redu, a pritom se mogu igrati s drugima. Tako da im manja grupa ne bi bila toliko atraktivna jer se oni prvenstveno na trening dolaze igrati. U ovim godištima u principu nema liste čekanja, ona postoji samo za specifične grupe odnosno termine koji odgovaraju roditeljima, a nažalost su popunjeni. No, svi koji se žele upisati, mogu se slobodno javiti.

Velik interes na Kantridi postoji i za igraonicu na engleskom jeziku ili kako je popularno u Kvarneru nazivaju, za grupu Pravimo se Englezi.

– Program je isti kao i u igraonici na hrvatskom jeziku, jedino što nastojim što više pričati na engleskom jeziku. Djeci je jako zanimljivo jer već znaju neke riječi na engleskom pa im je takav trening još zabavniji. Zasad imamo samo jednu grupu s 15 polaznika 2011. i 2012. godišta, s tim smo počeli prošle godine pa na neki način još osluškujem tržište. Moram reći da mi je to najbolja grupa jer djeca stalno moraju biti fokusirana jer ne razumiju uvijek sve što govorim pa me moraju pratiti u punoj koncentraciji. Unutar grupe ima djece koja bolje razumiju pa prevode drugima, ali svi su jako zadovoljni. Treniraju i pritom uče strani jezik koji će na taj način lakše savladati, a odlično je i za roditelje koji si ne mogu priuštiti sportsku aktivnost i učenje stranog jezika ili pak ne žele opteretiti dijete.

Atletika je posljednjih godina doživjela veliki »boom« u Rijeci. Razlog je…

– Atletika je bazični sport, kroz nju će se dijete razviti u svim pravcima, dobit će široku lepezu motoričkih sposobnosti, a bit će mu i jedna dobra stepenica ako se kasnije odluči baviti bilo kojim sportom. Naš sport daje dobru bazu za bilo koje dijete. Sigurno da u dobi koja uključuje polaznike igraonice ne očekujemo da će sva djeca biti atletičari. Važno nam je razviti fizički, psihički i emocionalno zdravo dijete. Djeca se pritom na treningu socijaliziraju jer ne idu svi u vrtić i nemaju svi razvijene socijalne vještine. Nama su u cijelom programu igraonice najvažnije djeca, iako mnogi misle da je zbog velikog broja djece koju imamo, ovo tvornica novca. Ponavljam, nama su najvažnija djeca i njihov razvoj. Djeca su nam na prvom mjestu, cilj nam je da im damo krila, a ne da ih osakatimo. To je i jedan od razloga zbog kojega dva puta godišnje organiziramo trening s roditeljima. Djeci jako nedostaju roditelji, praktički su cijeli dan u vrtiću i odmah dolaze na trening. Nekad im je teško proći kroz vrata, ne sumnjaju da će im na treningu biti lijepo, ali im se teško odvojiti od roditelja jer ih nisu vidjeli cijeli dan. A taj trening s roditeljima mi je pokazao koliko je djeci važno provoditi vrijeme s roditeljima.

Comments for this post are closed.