ATLETSKE IGRAONICA KVARNERA POSLJEDNJIH GODINA RUŠI SVE REKORDE

Dragana Ciganović: Zadovoljna djeca naša su najbolja reklama

Atletska igraonica Kvarnera u posljednjih nekoliko godina brojem polaznika ruši sve rekorde. Iznimka nije niti ova godina u kojoj u tajništvu kluba telefoni neprestano zvone i traži se mjesto više u najdražem okupljalištu malih Riječana i okolnih mještana.

Riječ je o projektu koji je svoju premijeru imao prije 20-ak godina na inicijativu nekadašnje atletičarke Kvarnera i još uvijek aktualne državne rekorderke u skoku udalj (6,68 metara) Silvije Babić, a koji nakon nje i Nensi Ivanić uspješno provodi nekadašnja članica kluba s dvije fakultetske diplome, Dragana Ciganović.

– Moj prvi susret s atletskom igraonicom dogodio se 2001. godine, u grupi sam imala dvije curice i jednoga dječaka, a danas radim s brojem djece koji tada nisam mogla niti zamisliti. Djece je iz godine u godinu sve više, ljudi prepoznaju naš rad i kvalitetu, a naša igraonica raste. I to najviše zahvaljujući usmenoj predaji, nema bolje reklame od zadovoljnog djeteta i zadovoljnih roditelja. Naravno da ima i slučajeva u kojima se u rad naše igraonice uključuju braća i sestre djece koja su bila kod nas u igraonici, kao i onih kojima se atletika čini kao zanimljiv izbor zbog zlata Sare Kolak. No, zaista nema bolje reklame od sretne i zadovoljne djece. A to nam je potvrda da imamo kvalitetu i dobro radimo. Jer ako je dijete nezadovoljno, roditelj ga sigurno neće tjerati da ide na trening. A opet, ako je roditelj nezadovoljan, neće nam dati dijete u ruke. Tako da su zadovoljno dijete i roditelji dobitna kombinacija. Tu je i dvorana koju smo dobili prije nekoliko godina, a koja nam rješava pitanje zimskih mjeseci i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Super je raditi na otvorenom, ali tijekom zime roditelji vole da su njihova djeca na suhom i toplom, a pritom se bave sportom – kaže Dragana Ciganović, voditeljica igraonice Kvarnera, te otkriva što je to što djecu tako jako privlači da dva puta tjedno s osmijehom na licu dolaze i odlaze s treninga na Kantridi.

– Djeci, prije svega, svaki trening treba biti zanimljiv i izazovan, dok roditelji pritom žele vidjeti i napredak kroz program u koji je dijete uključeno. Treninzi su dva puta tjedno, što je sasvim dovoljno i idealno za taj uzrast. Poanta je da djeca jedva čekaju trening, a ne da im brzo dosadi. To su još mala djeca, jako su brza, jako brzo funkcioniraju i sve im jako brzo dosadi. Zato stalno moramo mijenjati sadržaje i uključiti što više toga u trening, što je zapravo i zdravo jer trebaju dobiti što više motoričkih informacija iz raznih sportova i sportskih grana. Primjerice, ako napravite tri vježbe s loptom, četvrta vježba im je već sama po sebi dosadna, ali ako u tu vježbu uključite loptu koja je druge boje, onda im je ona sama po sebi zanimljiva. Na početku, a na kraju treninga obavezno, mora biti igra, čak i u tijeku treninga, tu su još i vježbe koje razvijaju koordinaciju, ravnotežu, vježbe s loptama, vijačama, reketima, preskakanje, provlačenje, penjanje… Djeci često dozvolim da sami biraju igru i rade one stvari koje oni žele, ako je to pogodno za njihov razvoj. Djecu treba slušati, ja se zapravo razvijam kroz njih. S njima je teško raditi, jako su zahtjevna, svake godine je sve teže, ali meni to predstavlja veći izazov jer im stalno moram doskakati, tražiti nove načine da ih zaintrigiram i zainteresiram. Što je u redu jer me stalno drže budnom. Uvijek moram razmišljati, smišljati i uvoditi nove stvari.

U atletsku igraonicu uključena su djeca od 2011. do 2015. godišta, upisi traju cijelo vrijeme pa se svi zainteresirani za upis svojega djeteta mogu javiti u tajništvo Kvarnera gdje će dobiti potrebne informacije. S obzirom na broj djece koji je u stalnom porastu, osim Dragane Ciganović u rad igraonice uključila se i Matea Kitak.

– Naši najmlađi članovi, oni 2015. i 2014. godišta, uključeni su u program Vježbajmo zajedno, koji postoji nekoliko godina, a u kojem dijete vježba s roditeljem. U toj dobi djeca su već zainteresirana za zanimljive sadržaje, ali ne ako u njih nisu uključeni njihovi roditelji. To je nekako logična kombinacija. U program Vježbajmo zajedno uključene su dvije grupe od po 15-ero djece, odvija se jednom tjednom, a postoje liste čekanja. Djeca tu prolaze i uče osnovna motoričko-biotička kretanja bez stresnog odvajanja od roditelja, uče savladavanje prostora, prepreka, otpora, manipulaciju objektima, odnosno dijete uči savladati sve kretnje koje su normalne za život, a uči ih kroz igru i savladavanje sadržaja. Sva djeca su sposobna izvesti nekakve motoričke radnje, ali možda ne na svakoj razini i nisu koncentracijski sposobna to. U programu Vježbajmo zajedno ne inzistiramo da oni izvode sve vježbe, program je koncipiran tako da oni od početka kad uđu u sustav, od rujna, do njegovoga kraja u lipnju, postupno razvijaju koncentraciju i pažnju, tako da u početku prate nekih 15-20 minuta, a na kraju cijeli program. Treba ih pustiti da rade ono što žele, ono što je njima taj dan zanimljivo.

Imamo i samostalni program, koji uključuje djecu od 2011. do 2013. godišta, u kojem imamo 11 grupa po 15-ero djece. Brojka od 15 polaznika je idelna jer se rijetko kada dogodi da svih 15-ero budu na treningu. Najčešće ih dođe od osam do 12 i to je idealno za raditi. U proljeće i jesen ih je uvijek više, preko zime su dosta bolesni. Vježbe savladavaju takvom brzinom da im nije dosadno čekati u redu, a pritom se mogu igrati s drugima. Tako da im manja grupa ne bi bila toliko atraktivna jer se oni prvenstveno na trening dolaze igrati. U ovim godištima u principu nema liste čekanja, ona postoji samo za specifične grupe odnosno termine koji odgovaraju roditeljima, a nažalost su popunjeni. No, svi koji se žele upisati, mogu se slobodno javiti.

Velik interes na Kantridi postoji i za igraonicu na engleskom jeziku ili kako je popularno u Kvarneru nazivaju, za grupu Pravimo se Englezi.

– Program je isti kao i u igraonici na hrvatskom jeziku, jedino što nastojim što više pričati na engleskom jeziku. Djeci je jako zanimljivo jer već znaju neke riječi na engleskom pa im je takav trening još zabavniji. Zasad imamo samo jednu grupu s 15 polaznika 2011. i 2012. godišta, s tim smo počeli prošle godine pa na neki način još osluškujem tržište. Moram reći da mi je to najbolja grupa jer djeca stalno moraju biti fokusirana jer ne razumiju uvijek sve što govorim pa me moraju pratiti u punoj koncentraciji. Unutar grupe ima djece koja bolje razumiju pa prevode drugima, ali svi su jako zadovoljni. Treniraju i pritom uče strani jezik koji će na taj način lakše savladati, a odlično je i za roditelje koji si ne mogu priuštiti sportsku aktivnost i učenje stranog jezika ili pak ne žele opteretiti dijete.

Atletika je posljednjih godina doživjela veliki »boom« u Rijeci. Razlog je…

– Atletika je bazični sport, kroz nju će se dijete razviti u svim pravcima, dobit će široku lepezu motoričkih sposobnosti, a bit će mu i jedna dobra stepenica ako se kasnije odluči baviti bilo kojim sportom. Naš sport daje dobru bazu za bilo koje dijete. Sigurno da u dobi koja uključuje polaznike igraonice ne očekujemo da će sva djeca biti atletičari. Važno nam je razviti fizički, psihički i emocionalno zdravo dijete. Djeca se pritom na treningu socijaliziraju jer ne idu svi u vrtić i nemaju svi razvijene socijalne vještine. Nama su u cijelom programu igraonice najvažnije djeca, iako mnogi misle da je zbog velikog broja djece koju imamo, ovo tvornica novca. Ponavljam, nama su najvažnija djeca i njihov razvoj. Djeca su nam na prvom mjestu, cilj nam je da im damo krila, a ne da ih osakatimo. To je i jedan od razloga zbog kojega dva puta godišnje organiziramo trening s roditeljima. Djeci jako nedostaju roditelji, praktički su cijeli dan u vrtiću i odmah dolaze na trening. Nekad im je teško proći kroz vrata, ne sumnjaju da će im na treningu biti lijepo, ali im se teško odvojiti od roditelja jer ih nisu vidjeli cijeli dan. A taj trening s roditeljima mi je pokazao koliko je djeci važno provoditi vrijeme s roditeljima.

CICIBANII I LIMAČI PRVI NA KVARNERSKOJ LIGI

Još jedno natjecanje, još jedna pobjeda!

Naši cicibani ukupni su pobjednici Kvarnerske lige, što je
završila prošle subote na stadionu na Kantridi. Na pobjedničko postolje stala je i naša druga ekipa koja je
osvojila treće mjesto, druga je bila Liburnija.
I naši limači su bili uspješni, prvo mjesto u ukupnom poretku podijelili su s Albonom.
Velika je to nagrada našim najmlađim natjecateljima i velik poticaj za daljni rad. Koliko je atletika
popularna u Rijeci govori podatak da smo očekivano i na Kvarnerskoj ligi bili najbrojniji!
Poredak, cicibani: Kvarner, Liburnija, Kvarner II, Kvarner IV, Istra Pula, Jadran Crikvenica, Grobnik II,
Albona, Lošinj, Kvarner III, Istra Pula III, Albona II, Grobnik, Lošinj II, Istra Pula II.
Limači: Kvarner, Albona, Grobnik, Liburnija, Kvarner III, Jadran Crikvenica, Kvarner II, Kvarner IV.

Kvarnerska liga – 7. kolo

ČUBELIĆ, ŠAŠINKA, LONČAR I VALERIJEV POPRAVILI OSOBNE REKORDE

Iako je za naše atletičare sezona već završila, prošlu su subotu opet postigli dobre rezultate. I to u petome kolu Kvarnerske lige na stadionu na Kantridi koja im je više poslužila kao trening natjecanje, a na kojem su se popravili i neki osobni rekordi. Svoj je najbolji rezultat u vortexu tako popravio mlađi kadet Andre Jure Čubelić (57,11), Vid Šašinka u utrci na 600 metara (1:38.7), Jakov Lončar 600 metara ( 1:44,3) i Lena Velerijev 600 metara (1:44,8). Čestitke svima!

Rezultati, mlađi juniori, 100 m: 1. Erik Sluga 11.4, 2. Matej Vrban 11.4
koplje: 1. Toni Gržić 52,06, 2. Matej Vrban 31,71, 3. Erik Sluga 27,46
400 m: 1. Ivo Crnković 57.1, 2. Adrian Ružić 56.7, 3. Leon Lanza 55.0
 1.500 m: 1. Dominik Babić 4:20.2, 2. Luka Vukelić 4:20.9, 3. Dominik Tićak 4:55.8.
Poredak: Kvarner 295, Istra 178, Albona 48, Maximvs 26, Jadran 26, Krk, Liburnija, Grobnik bez bodova.

Mlađe juniorke, kugla: 1. Nea Bagarić 11,23
 400 m: 1. Tea Jurić 1:06.2
1.500 m: 1. Sara Superina 5:48.6
 Poredak: Kvarner 234, Istra 200, Grobnik 65, Albona 29, Maximvs, Krk, Liburnija bez bodova.

Kadeti, vis: 1. Ivan Margetić 150, 2. Karlo Mance 145
60 m: 2. Ivan Bobanović 7.9
300 m: 3. Ivan Bobanović 44.5
koplje: 1. Karlo Mance 41,49, 2. Ivan Leko 34,72, 3. Arijan Čarapina 23,42
4×100 m: 1.  Viškovo (Matošević, J. Mjeda, P. Mjeda, Pešić) 1:01.0
Poredak:  Krk 323, Kvarner 280, Maximvs 181, Grobnik 168, Istra 151, Viškovo 90, Albona, Liburnija bez bodova.

Kadetkinje, kugla: 1. Paola Klasan 9,80, 3. Laura Delač 8,83
60 m: 2. Nikolina Buha 8.8
300 m: 2. Nikolina Buha (Kvarner) 49.2
600 m: 1. Lena Valerijev 1:44.8
Poredak: Istra 285, Kvarner 255, Krk 227, Grobnik 136, Jadran 67, Liburnija 49, Maximvs 45, Albona 34, Viškovo 26 bodova.

Mlađi kadeti, vis: 2. Matej Mohorovičić 145
80 m prepone: 1. Dino Škrobonja 13.1
60 m: 2. Dino Škrobonja 8.1, 3. Matija Miškulin 8.7
vortex: 1. Andre Jure Čubelić 57,11, 3. Filip Vrkić 46,31
200 m: 1. Matija Miškulin 29.2, 3. Karlo Knežević 35.0
600 m: 1. Vid Šašinka 1:38.7, 2. Jakov Lončar 1:44.3
4×60 m: 1. Kvarner (Miškulin, Škrobonja, M. Mohorovičić, P. Mohorovičić) 39.1
 Poredak: Kvarner 451, Grobnik 262, Maximvs 156, Krk 149, Istra 134, Liburnija 124, Viškovo 54, Albona 48, Jadran 23, Medulin 14 bodova.

Mlađe kadetkinje, dalj: 3. Klara Matković 4,42
kugla: 1. Ira Čekada 10,94
80 m prepone: 1. Nicole Milić 13.1, 2. Nika Levak 14.0
60 m: 2. Lea Sintić 8.7
200 m: 2. Nika Levak 30.3
4×60 m: 1. Kvarner (Pervan, Levak, Milić, Rudin) 34.3, 2. Kvarner II (Grbac, Mihelčić, Grčko, Benković) 36.7, 3. Grobnik (Štiglić,  Ljubobratobić, Vlašić, Huseinović) 37.6
Poredak: Kvarner 535, Krk 308, Albona 303, Grobnik 290, Istra 202, Maximvs 146, Liburnija 119, Viškovo 21, Medulin 15, Jadran 7 bodova.

 

PREDSTAVLJAMO ZORANA ŽILIĆA, TRENERA SREDNJE I DUGOPRUGAŠA I VODITELJA ŠKOLE TRČANJA

Istinski zaljubljenik zbog kojeg i drugi vole trčanje

Zoran Žilić istinski je zaljubljenik u ono što radi. Višestruki državni prvak na srednjim i dugim prugama svoju ljubav prema trčanju svakodnevno uspješno prenosi na svoju natjecateljsku skupinu naših atletičara, ali i na rekreativce kojih je na Kantridi svakim danom sve više. Što znači da su direktorica kluba Iva Florjančič i predsjednik Luciano Sušanj napravili dobar posao kada su ga prošle godine opet doveli u klub. Treća je za Zorana Žilića ipak bila sreća…

– Ovo je treći put da sam u Kvarneru, prvi put sam došao 2009. godine i u Rijeci sam proveo godinu dana, vratio sam se 2012. godine, onda opet otišao i sada sam opet tu od siječnja prošle godine – kaže Zoran Žilić za čiji je povratak u Rijeku glavni »krivac« bila supruga Petra Jakšić, nekadašnja rukometašica »Zameta«, koja je u rodnom gradu dobila posao pa je preseljenje obitelji iz Zoranove Koprivnice bila logičan potez.

– Iskreno, kada sam došao u Rijeku bio sam malo skeptičan jer nisam imao najbolja iskustva s prijašnjim čelništvom kluba pa nekako nisam bio za povratak u Kvarner, ali sam u razgovoru s predsjednikom Sušnjem i direktoricom Florjančič brzo postigao dogovor. Sada mi je drago što sam opet ovdje, Kvarner je jedna zdrava sredina i najbolji atletski klub u Hrvatskoj kada su u pitanju ulaganja u sportaše. Sigurno da bi nam svima bilo lakše da imamo više financijskih sredstava, u takvim je uvjetima svima lakše funkcionirati, ali nemamo razloga za nezadovoljstvo. Dapače. Uvjeti rada su odlični, svi su iznimno korektni. Ali, ne smijem ih previše hvaliti, ha ha ha.

Zoran Žilić je do svoje sadašnje riječke epizode morao raditi razne druge poslove da bi mogao vršiti svoju ulogu glave obitelji. No, dolaskom u Kvarner i to se promijenilo, sada napokon može atletiku živjeti 24 sata dnevno.

– Sigurno da mi je sada neusporedivo lakše jer se sada u potpunosti mogu posvetiti treninzima atletičara koje treniram, ali i svojim treninzima. Radim s perspektivnom natjecateljskom grupom mlađih juniora, njihovo vrijeme tek dolazi, ali već su se ove godine pokazali jako dobrima. Bilo je tu i nekoliko medalja s državnih prvenstva, ali iduće sezone očekujem puno više od njih. Treniraju šest puta tjedno, nedjeljom imaju odmor ili natjecanje. U toj grupi ima onih od kojih se više očekuje i oni su redoviti na treningu, kao i onih koji se malo bune, nisu baš redoviti na treninzima pa se ponekad zna dogoditi da me dovedu do granice ludila jer znaju ometati perspektivnu skupinu. Ali, grupe su uvijek sastavljene od takve dvije skupine sportaša. Onih koji žele i trude se te onih koji malo zabušavaju. No, to ne znači da neće iskočiti netko tko je sada u B planu. To nije rijedak slučaj. Ja sam najbolji primjer za to. U Koprivnici sam bio peti atletičar u klubu, a na kraju sam jedini opstao. U mojoj grupi ipak moram istaknuti dvojicu trkača, Dominika Babića i Luku Vukelića, kao i cure Anu Tibljaš i Saru Superina. Dominik trči 400 i 800 metara, velika je perspektiva kluba, veliki radnik, počeo je trenirati u studenom prošle godine, a ove je godine osvojio broncu na 400 metara na državnom prvenstvu, što je velika stvar. Mislim da će iduće sezone doći još više do izražaja i nadam se da će istrčati normu za Europsko prvenstvo mlađih juniora. Luka ima također dobre šanse za normu, Ana Tibljaš i Sara Superina su isto dobre, no to ne znači da ostale treba zanemariti. Prije pet godina uopće nisam niti zamišljao da bih mogao biti trener, zapravo se time nisam niti htio baviti. Ni sam ne znam zašto. Međutim, sada mi je drago da sam krenuo u tom smjeru i ne mislim odustati. Svaki dobar rezultat mojih trkača moj je ponos. Dobro su me prihvatili, dobro funkcioniramo zajedno. Na početku su mi govorili da djeca u Rijeci ne žele trčati na duge staze, nije ih bilo puno, ali sada polako rastemo i interesa je sve više.

Kao i za rekreaciju te školu trčanja koju tri puta tjedno vodi na stadionu na Kantridi. Najbolji je to pokazatelj koliko je Zoran Žilić cijenjeno ime u svijetu trčanja.

– Sigurno da mi je kompliment ako je istina da se u trčanje uključuju zbog mene. Drago mi je da broj naših rekreativaca raste i da su zadovoljni treninzima. S njima je najlakše raditi jer su to ljudi koji su se došli rekreirati, željni su treninga, a neki se među njima čak i natječu. Rekreativaca ima od 18 do 60 godina, treniraju tri puta tjedno, što je za rekreaciju sasvim dovoljno.

Zoran Žilić u trčanje se zaljubio sasvim slučajno, još u osnovnoj školi.

– U osnovnoj školi sam, kao i svi učenici, trčao utrku od šest minuta, nastavnik me tada zapazio i odveo u Atletski klub Podravka u Koprivnicu. Bilo je to 1997. godine i tako je sve počelo. Od tada sam u više navrata osvajao državna prvenstva na srednjim i dugim prugama, od utrke na 3.000 metara, 3.000 metara zapreke, 5.000 metara, do maratona. Imam puno medalja, ne znam im točan broj, znam da imam kolekciju od oko 300 pehara. Najdraža mi je svakako prva medalja, ona s državnoga prvenstva u Varaždinu 199. godine na 2.000 metara zapreke, tada sam počeo sa zaprekama i trčao ih do prije dvije godine. Onda sam imao malih problema sa stopalom i dvije godine ih nisam trčao, ali još nije gotovo, još nisam odustao od te discipline. Nisam mislio da ću se baviti trčanjem, nekako je sve išlo svojim tijekom, paralelno sam igrao i nogomet, kao kadet sam imao poziv da zaigram u »Slaven Belupu«, ali sam odustao od toga. Jednostavno, nije mi se sviđalo da se jedan trudi, a trojica ne, i mislim da je to presudilo da sam se ipak odlučio za atletiku. A volim nogomet.

Zoran Žilić svoju je ljubav prema trčanju prenio i na svoju obitelj, suprugu Petru, koja je uz njega počela trčati, te kćeri ,11-godišnju Sandru, devetogodišnju Silviju, petogodišnju Martinu i trogodišnju Teu.

– Supruga je uz mene počela trčkarati, a sada trči i po deset kilometara. Kćeri također vole kretanje, prošlog tjedna je moja Martina pobijedila na natjecanju u vrtiću. Mislili smo je upisati u našu atletsku igraonicu, ali nije pokazala interes pa je ne silimo.

Zoran Žilić ima 35 godina i ne namjerava tako skoro prestati trčati.

– Trčim svaki dan između 15 i 35 kilometara, ovisno o tipu treninga. Ima dana kada mi se trči manje nego inače, primjerice, kada je vrijeme loše, ali najteže je krenuti. Kada krenem, ništa mi ne smeta, niti kiša niti sunce. Najčešće me se može vidjeti na Costabelli jer je tamo jedini mekani teren po kojem je najbolje raditi duge kilometraže da se ne ozlijedim. Asfalt nije baš preporučljiv za trkače. Neki misle da je moje vrijeme prošlo jer imam 35 godina, a to je ono što me najviše motivira. Želim im dokazati da nisu u pravu. Imam prijatelje koji su najbolje rezultate napravili između 35. i 42. godine života pa zašto ne bih i ja.

Škola trčanja sve zanimljivija

Trčanje je definitivno in! Dokazuje to i naša škola trčanja koja svakim danom ima sve više polaznika. Treninzi se održavaju ponedjeljkom, srijedom i petkom od 19 sati na stadionu na Kantridi, a škola zasad ima 50-ak polaznika od 18 do 60 godina. Nekoliko savjeta našeg trenera Zorana Žilića, voditelja škole trčanja Kvarnera te višestrukog državnoga prvaka na srednjim i dugim prugama, o trčanju kao odličnom izboru rekreacije.

 

 

 

  1. Kod trčanja ne radi samo jedna, već sve skupine mišića. Od krvožilnog do moždanog sustava, a da ne govorimo o osjećaju zadovoljstva nakon odrađenog treninga.
  2. Ljudi često imaju svojevrsne strahove i misle da se trčanjem ne može svatko baviti, kao i da neće moći pratiti grupu u kojoj treniraju. To je najobičnija zabluda. Sve što vam za početak treba su dobre tenisice, trenerka i dobra volja. Za ostalo smo mi tu. Svojevrsna prednost naše škole trčanja je što se treninzi održavaju na stadionu, na tartan podlozi, gdje se trče krugovi i u tih 400 metara možemo sve imati pod kontrolom i pratiti svakoga ponaosob. Na asfaltu je to, nažalost, nemoguće. U našoj je školi asfalt nužno zlo, na njemu ćemo odraditi trening ako baš moramo, što su zaista rijetki trenuci, odnosno asfalt je nešto što izbjegavamo jer je loš za koljena i zglobove.
  3. Jedna od predrasuda vezana uz trčanje su godine. U našoj školi imamo polaznike šarolikih godina starosti, svatko od njih uspješno savladava treninge. I, što je najvažnije, ne odustaju jer su zadovoljni onime što rade za sebe i svoje zdravlje.
  4. Trčanje je u posljednje vrijeme dosta medijski razvikano pa samim time raste i njegova popularnost. Stalno nam dolaze novi upiti i novi članovi, no ako se nastavi ovako velik interes morat ćemo podvući crtu jer nas ne zanima kvantiteta nego kvaliteta. Zadovoljstvo naših članova nam je na prvome mjestu.
  5. U trčanju, kao i u svakom vidu rekreacije, najvažnija je raznolikost. Što znači da treninzi ne smiju biti uvijek isti i monotoni. U našoj je školi svaki trening drugačiji. Počinjemo zagrijavanjem i razgibavanjem, potom slijede metodičke vježbe ubrzanja, a tek onda glavni dio treninga. Nekad je to dužinski trening pa se trče kilometraže, nekad su to intervali od 100, 200 metara ili trčanje po minutama, nekada treninzi na preponama gdje se vježba korak, dizanje koljenja, stajanje na prednjem dijelu stopala. Ne znaju svi trčati pa je to važan dio treninga u kojem se ispravljaju greške.

Od 2. Listopada Besplatni Treninzi U OŠ Srdoči U Organizaciji Atletskog Kluba „Kvarner“ Rijeka

Od 2. listopada u dvorani Osnovne škole Srdoči s radom započinje naša nova atletska sekcija za učenike i učenice od prvog do osmog razreda, koji će atletiku izabrati kao svoj glavni sport ili jednostavno naučiti osnove koje će im poslužiti kao dobra priprema za bavljenje nekim drugim sportovima.

Treninzi su besplatni, a održavat će se ponedjeljkom i četvrtkom od 13 do 14 sati. Svi polaznici sekcije moći će sudjelovati atletskim u natjecanjima Kvarnerske lige. Više informacija možete dobiti u našem tajništvu putem telefona 099/264-3859 i 051/261-110.

OVOG VIKENDA ATLETIKA VLADALA POD STIJENAMA KANTRIDE

Već drugu godinu za redom organizacija Kupa Hrvatske pripala je Atletskom klubu „Kvarner” Rijeka.

Na prethodnim kvalifikacijama finale je izborilo 12 najboljih atetičara i atletičarki po disciplini a za Kvarner u finalu je nastupalo 7 atletičara i 7 atletičarki. Finale Kupa ujedno je bilo izborno natjecanje za kadetsku reprezentaciju a pravo ulaska imaju dvoje atletičara po disciplini.

Domaći kadeti i kadetkinje pasirali su se na 7. mjestu u ukupnom poretku.

Na 8. mjesto u disciplini 600m u pojedinačnom poretku plasirala atletičarka Lena Valerijev istrčavši dionicu za 1:47,87. Lena se je tek odnedavno naša atletičarka i u vrlo kratkom vremenu pokazalaje izniman potencijal i njezine najbolje nastupe tek očekujemo.

Nikolina Buha redovito nastupa u finalima a današnji nastup izborila je na 300m prepone, koje je istrčala za 52,44 i zauzela 8.mjesto.

U visu nas je predstavljala Carla Rudin koja je još uvijek mlađa kadetkinja i s preskočenih 135 plasirala se na 12.mjesto.

Paola Klasan ženskoj ekipi donijela je 7 bodova u bacanju kugle svojim najboljim hicem 10,35.

Ira Čekada mlađa kadetkinja tek nedavno se pridružila timu trenera specijalista i već pokazuje izniman napredak. U satrijoj konkurenciji Ira je zauzela 6.mjesto hcem 30,14.

Iako se nadala ulasku u reprezentaciju Ana Marčeta plasirala se na treće mjesto u bacanju diska. Ana nije uspjela pogoditi pravi hitac iako znamo da su njezine mogućnosti puno veće. Disk je poletio 29,97 dovoljno za 10 bodova svojoj ekipi.

Odmah iza Ane na četvrto mjesto plasirala se Laura Delač a njezin disk je letio 27,75.

Kod kadeta na 300m nastupao je Dino Škrobonja i rezultatom 43,15 zauzeo je 8.mjesto.

Thomas Milić u dalju je doskočio do 5,22 što je Kvarneru donijelo 6 bodova.

Ivan Margetić iako je imao znatno bolji skok nego u kvalifikacijama 168, bio je dovoljan za 6.mjesto.

U bacanju kugle nastupa je Ivan Leko i s najboljim hicem 11,62 natjecanje je završio na 9.mjestu.

Najveći uspjeh možda ne po plasmanu ali svakao po napretku u rezultatu imao je Karlo Mance.

Karlo ne finale izborio i u bacanju koplja i u bacanju diska. U bacanju koplja prebacio je svoj osobni rekord za čak 5 metara 44,17, dok je u disku svoj rekord popravio za jedan metar 31,38.

Sandro Čović Marić baš kao i Karlo plasirao se u dvije bacačke discipline, u bacanju kladiva i bacanju diska. U bacanju diska imao je rezultat 32,02 a kladivu 31,13 gdje se plasirao na 4.mjesto. upravo je Sandro svojoj ekipi donio najviše bodova čak 16.

Štafeta 4x100m u sastavu Karlo Mance, Thomas Milić, Matija Miškulin i Dino Škrobonja plasirala se na 12.mjesto rezultatom 53,27.

JUNIORI TREĆI NA EKIPNOM PRVENSTVU HRVATSKE

Drugi dan za redom atletika je vladala Kantridom, iako vremenski uvjeti nisu bili nimalo naklonjeni juniorima i juniorkama.

Prije samog početka natjecanja nebo nad Kvarnerom kao da se otvorilo i poprilično natopilo stadion Kantridu. Iako je održavanje natjecanja čak bilo i upitno, sat vremena odgode početka pokazalo se kao dobra odluka iako je kiša i prohladno vrijeme pratilo natjecatelje čitav dan.

Organizacijski nije bilo nimalo jednostavno pratiti i kontrolirati natjecanje, međutim naš cijeli organizacijski i provedbeni tim zajedno sa Zborom atletskih sudaca Rijeka i Pula odradili su natjecanje za svaku pohvalu.

Stajati gotovo čitavo popodne na kiši i vjetru i po nekoliko puta iznova se zagrijavati atletičarima nije bilo jednostavno, rezultati nisu bili blizu osobnih rekorda što ne čudi ali dobar plasman nije izostao.

Naša fantastična generacija juniora na domaćem terenu oprostila se od juniorske atletika i trećim mjestom može mirno krenuti u seniorski rang.

Generacija je to koja se redovito kitila odličjima, postavljala rekorde i nastupala na međunarodnim natjecanjima u juniorskom uzrastu. Iako su i oni mlađi juniori itekako zaslužni za današnji uspjeh ali ne samo današnji već i uspjeh cijele sezone nosioci ekipe juniora bili su: Ivan Vujević, Noah Luca Matacun, Romano Polić, Vito Boca, Tin Vlahinja, Luana Bobanović.

Lunana Bobanović stotkom je otvorila natjecanje 13,27, istračala 400m 1:05,70 i u štafeti kao treća izmjena istračala 200m. Nimalo jednostavno no Luana je maksimalno odralila sve donice. Lunana je ove sezone nizala uspjehe cijele sezone i bila osvajačica medalje u sastavu reprezentacije.

1500m odlično je istračala Ana Tibljaš 5:13,17 a zatim i najdužu dionicu štafete 400m. Ana Tibljaš na svakom natjecanju zaista daje meksimum i njezin napredak konstantno je vidljiv.

Lucija Petrović trčala je najdužu dionicu danas 5000m i 21:30,90 minuta prkosila kiši i pljuskovima.

100m prepone po mokroj i skliskoj stazi nisu nimalo jednostavan izazov, ali za Mateu Buha koja je nastupala i dan ranije za kadetski uzrast, ova dionica nije prestavljala problem.

Dodatno „kupanje” osim kiše imala je i Sara Superina na 3000m zapreke. Izrazito tešku dionicu istrčala je kao pravi borac 13:33,27.

Dorotea Ferizović natjecanje je u visu završila je kao druga s preskočenih 1,55.

Erika Žikić odlično je odradila dvije discipline, troskok 10,42 i treću izmjenu štafete 300m.

U tri discipline nastupala je Nea Bagarić i odlično odradlia svaku od njih. Iako kladivo nije njezina disciplina bodovi nisu izostali, kao i na koplju 33,62 ali i štafeti u kojoj je startala kao prva izmjena 100m.

Štafeta 4×100,200,300,400m 2:36,73 Bagarić, Bobanović, Žikić, Tibljaš.

Iako je gotovo cijeli tjedan proveo pod temeperaturom nastup za svoju ekipu nije propustio nosioc ekipe Ivan Vujević. Vujević je nastupao u tri discipline, po nekoliko puta se iznova zagrijavao i pripremao. Natjecanje je otvorio skokom u dalj 6,76, 100m istrčao je 11,45 i kao stalna postava štafeta istrčao drugu dionicu 200m. Za njega je ovo bila jedna od najuspješnijih sezona i s nestrpljenjem očekujemo njegove nastupe u zimskom dijelu sezone kao i nastupe ostatka ekipe.

Dobar plasman Romana Polića nije izostao. Istrčati prepone po jakoj kiši bio jedano težak izazov bkao i Nikolini Buha. Dionicu od 400m istrčao je u sastavu štafete koja je čitave sezone konstantno na tronu.

Dominik Babić na 1500m bio je za petama juniorskom europskom prvaku Bloudeku i u cilj ušao kao drugi s rezultatom 4:21,40.

Najduža dionica kod juniora pripala je Luki Vukeliću 3000m koju je izvrsno odradio 9:42,81.

Toni Gržić mlađe juniorski državni prvak u koplju danas nije nastupao u svojoj disciplini jer na ovom natjecanju nije bila na rasporedu ali je u bacanju diska i kugle bio vrlo visko rangiran.

Vito Boca startao je kao prva izmjena štafete 100m i očekivano ju dobro istračao no ni ne čudi jer je redovito na pobjedničkim postoljima u sastavu štafeta.

Štafeta 4×100,200,300,400m 2:02,50 Boca, Vujević, Sluga, Polić.

Iako danas nije nastupao jer na rasporedu nije bilo njegove discipline, Noah Luca Matacun bio je svojoj ekipi moralna podrška. Matacun je jedan od naših najboljih atletičara i vjerujemo da ćemo već u zimskom dijelu natjecanja visoko podizati letvicu u skoku u vis.

Tin Vlahinja pripremao za skok s motkom, dan uoči natjecanja imao je veliku nezgodu na treningu motke gdje se prilično ozdljedio i propustio svoj nastup.

Juniori su natjecanje završili na 3. mjestu a juniorkama je pehar za treće mjesto izmaknuo u samoj završnici natjecanja koje su završile kao četvrto plasirane.

Želimo čestitati svim našim natjecateljima na terenu ali i onim izvan njega. Isto tako pohvale svim našim trenerima na odličnim rezulatima!

Atletski boom u Rijeci!

Upisi u naše programe ove sezone ruše sve rekorde!

Atletika je u Rijeci doživjela pravi boom, interes za naš sport nikada nije bio veći. Posljedica je to kvalitetnog stručnog rada, sve boljih rezultata naših natjecatelja, kao i veliki međunarodni uspjesi naše Sare Kolak. U našem tajništvu telefoni ne prestaju zvoniti, najveći interes vlada za programe najmlađih, atletsku igraonicu i školu, u kojima zbog iznimno velikog interesa postoje čak i liste čekanja. Manje zanimljivi nisu ni ostali programi u okviru našega kluba, što nas osobito raduje.

Upisi se vrše u programe:

1. Vježbajmo zajedno za 2014. i 2015. godište u okviru kojega djeca jednom tjedno u poslijepodnevnim satima vježbaju u pratnji roditelja

2. Atletika kroz igru za djecu 2011. do 2013. godišta koja treniraju dva puta tjedno u poslijepodnevnim satima

3. Atletika kroz igru na engleskom jeziku u okviru koje se trenira dva puta tjedno u poslijepodnevnim satima

4. Atletska škola za 2007., 2008., 2009. i 2010. godište prema programu IAAF kids athleticsa, a treninzi su dva do tri puta tjedno u poslijepodnevnom terminu

5. Atletska škola i grupa mlađih kadeta za 2005. i 2006. godište

6. Grupe trenera specijalista za 2004. godište i starije odnosno natjecateljske grupe za skupinu disciplina od sprinta, prepona, srednjih i dugih pruga, bacanja do horizontalnih i vertikalnih skokova

7. Škola trčanja za sve rekreativce i ljubitelje trčanja koji treniraju svakoga ponedjeljka, srijede i petka od 19 sati

8. Rekreacija za roditelje koji će se izdvojiti sat vremena za sebe i baviti sportom u vrijeme treninga njihove djece. Riječ je o kružnom treningu, a termini su u ponedjeljak od 17 i 19 sati, utorak od 19 sati, srijeda od 19 sati, četvrtak od 17 i 19 sati te petak od 19 sati

Za više informacija slobodno nas kontaktirajte na brojeve telefona 099/264-3859 i 051/261-110.