DRAČARU BRONCA NA PH-u U POLUMARATONU

Ivan Dračar još je jednom dokazao svoj potencijal i ostvario novi uspjeh, na prvenstvu Hrvatske u
polumaratonu održanom u okviru Memorijala Ivan Starek u Zagrebu, osvojio je brončanu medalju!
Ciljem utrke od 21.1 kilometara prošao je za 1;11:17 sati i za dvije minute popravio osobni rekord. Među
trkačima U-23 kategorije osvojio je drugo mjesto, čime je samo nastavio ovosezonske uspjehe i još
jednom dokazao da je riječ o atletičaru koji iz utrke u utrku napreduje. Prošloga tjedna je na
pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu u Kutini zauzeo četvrto mjesto, proljetos je bio prvi na Desetki
u okviru utrke Homo si teć, stalno je među najboljima na cestovnim utrkama…
Uspješni su u Zagrebu bili i polaznici Kvarnerove škole trčanja, Jasna Sichich Zuliani i Petra Žilić istrčale
su svoj prvi polumaraton, Sandra Ercegović te Iva Knapić sudjelovale su u utrci na pet kilometara, dok su
Tea Mance Mendiković, Iva Mičetić, Eni Vodopija, Majda Valenčić i Igor Miličić bili dio utrke na deset
kilometara.

Ivan Dračar četvrti na PH-u u krosu

Naši su atletičari prošle subote nastupili na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu u Kutini, a
najuspješniji je bio senior Ivan Dračar, koji je u utrci od 10 kilometara osvojio četvrto mjesto (35:52).
Mlađa juniorka Ana Tibljaš je nakon utrke duge tri kilometra osvojila peto mjesto (12:03), jednako kao i
Vid Šašinka u utrci mlađih kadeta na jedan kilometar (3:27) u kojoj je Jakov Lončar bio sedmi (3:33).
Mlađi junior Luka Vukelić je nakon četiri kilometra duge utrke bio sedmi, kadetkinja Lena Valerijev
zauzela je 13. mjesto u utrci na dva kilometra (9:36), limačica Sandra Žilić bila je 13. nakon 800 metara
(3:00), dok je mlađa kadetkinja Antonia Gauš natjecanje u Kutini na jedan kilometar završila na 30.
mjestu (4:16).

KVARNER NAJBOLJI U KVARNERSKOJ LIGI

Završila je još jedna sezona Kvarnerske lige u kojoj su se naši atletičari okitili titulom ukupnih
pobjednika! Prvo mjesto u ukupnom poretku naši su atletičari osvojili u konkurenciji mlađih juniorki,
mlađih juniora, mlađih kadetkinja, mlađih kadeta, limača i cicibana.
Kvarnerska liga završila je prošle subote pojedinačnim prvenstvom u krosu na Grobničkom polju na
kojem su naši atletičari ostvarili zapažene rezultate. Pogotovo u konkurenciji mlađih kadeta u kojoj su
okupirali pobjedničko postolje. Vid Šašinka osvojio je prvo mjesto u utrci na 1.000 metara, iza njega se
plasirao Jakov lončar, treći je bio Luka Njegovan.

Prvo mjesto osvojili su i mlađi junior Dominik Babić te ciciban Martin Andlar, Paola Katalinić bila je
druga u konkurenciji mlađih kadetkinja, dok je Ani Tibljaš osvojila treće mjesto u konkurenciji mlađih
juniorki, a Sandra Žilić u konkurenciji limačica.

-Rezultati, mlađe juniorke, 1.500 m: 3. Ani Tibljaš.
-Mlađi juniori, 2.000 m: 1. Dominik Babić, 5. Dominik Tičak, 6. Leon Lanza, 7. Ivo Crnković.
-Kadetkinje, 1.500 m: 4. Lena Valerijev.
-Mlađe kadetkinje, 800 m: 2. Paola Katalinić, 13. Antonia Gauš, 21. Enia Benković, 24. Rori Kezele, 29.
Emma Sacchi.
-Mlađi kadeti, 1.000 m: 1. Vid Šašinka, 2. Jakov Lončar, 3. Luka Njegovan, 7. Matija Miškulin, 16. Daniel
Pleše, 17. Dominik Jurić.
-Limačice, 600 m: 3. Sandra Žilić, 7. Petra Raspor, 12. Anika Lučić, 21. Nika Krculić, 23. Linda Paškvan.
-Limači, 600 m: 4. Sven Karminski, 5. Filip Vrkić, 6. Dino Brkić, 8. Tomas Jurinjak, 15. Fran Srdoč, 16.
Lukas Maleš, 18. Adriano Tončinić, 23. Niko Božić.
-Cicibanke, 300 m: 5. Chiara Zuzzi, 8. Petra Pevalek, 10. Lucija Vukušić, 11. Ivona Karminski, 18.
Tiziana Tončinić, 27. Tia Kezele.
-Cicibani, 300 m: 1. Martin Andlar, 4. Roko Prpić, 10. Gašpar Vukušić.

Ekipni poredak, ukupno: 1. Kvarner 2.177, 2. Istra 1.332, 3. Krk 1.067, 4. Grobnik 1.006, 5. Maximvs
689, 6. Albona 547, 7. Liburnija 310, 8. Viškovo 220, 9. Jadran 135, 10. Medulin 29 bodova.
-Mlađe juniorke: 1. Kvarner 250, 2. Istra 232, 3. Grobnik 65, 4. Albona 47, 5. Maximvs, 6. Krk, 7.
Liburnija bez bodova.
-Mlađi juniori: 1. Kvarner 328, 2. Istra 211, 3. Albona 75, 4. Maximvs 49, 5. Jadran 26, 6. Krk, 7.
Liburnija, 8. Grobnik bez bodova.
-Kadetkinje: 1. Istra 320, 2. Kvarner 271, 3. Krk 240, 4. Grobnik 162, 5. Jadran 79, 6. Maximvs 69, 7.
Liburnija 49, 8. Albona 34, 9. Viškovo 26 bodova.
-Kadeti: 1. Krk 350, 2. Kvarner 280, 3. Maximvs 216, 4. Grobnik 189, 5. Istra 179, 6. Viškovo 105, 7.
Albona, 8. Liburnija bez bodova.
-Mlađe kadetkinje: 1. Kvarner 562, 2. Albona 334, 3. Krk 328, 4. Grobnik 303, 5. Istra 232, 6. Maximvs
173, 7. Liburnija 127, 8. Viškovo 21, 9. Medulin 15, 10. Jadran 7 bodova.
-Mlađi kadeti: 1. Kvarner 486, 2. Grobnik 287, 3. Maximvs 182, 4. Istra 158, 5. Krk 149, 6. Liburnija 134,
7. Viškovo 68, 8. Albona 57, 9. Jadran 23, 10. Medulin 14 bodova.
-Limači: 1. Kvarner 88, 2. Albona 69, 3. Grobnik 61, 4. Krk 57, 5. Liburnija 36, 6. Viškovo 28, 7. Istra 26,
8. Lošinj 17, 8. Medulin 17, 10. Jadran 15, 11. Maximvs 11 bodova.
-Cicibani: Kvarner 112, 2. Grobnik 67, 3. Albona 58, 4. Liburnija 48, 5. Lošinj 36, 6. Istra 35, 7. Maximvs
27, 8. Jadran 26, 9. Krk 20, 10. Medulin 17, 11. Viškovo 12 bodova.

Zoran Žilić pobjednik 35. Dana Uljanika

Niti ovogodišnja utrka Dan Uljanika nije mogla proći bez naših atletičara koji tradicionalno godinama ne
propuštaju pulsku utrku, iznimka nije bilo niti njezino 35. izdanje na koje je išao pun autobus naših
članova, od atletske škole do polaznike škole trčanja.

Prvo ime ovogodišnje utrke bio je naš Zoran Žilić. Trener naših srednje i dugoprugaša te voditelj škole
trčanja (kategorija M 30-39) ukupni je pobjednik 6.8 kilometara duge utrke (23:21,1). Drugi je ciljem
prošao Luka Vukelić (24:13,3), ujedno i pobjednik u U-20 kategoriji, u kojoj je četvrto mjesto osvojio
Antonio Ban (26:28,3), osvajač šestog mjesta u ukupnom poretku.

Ana Tibljaš osvojila je treće mjesto u kategoriji U-20 natjecateljica (29:25,1), a odmah nje Sara Superina
31:07,7. Uspješne su bile i djevojčice, Elena Ban pobjednica je 1.2 kilometara duge utrke u konkurenciji
natjecateljica do 10 godina starosti (5:15,9), četvrta je bila Silvija Žilić (5:34,7), dok je njezina sestra
Sandra pobijedila u konkurenciji djevojčica od 11 i 12 godina starosti (4:50,4). Silvija i Sandra su kćeri
našeg trenera Zorana Žilića!

Vid Šašinka u vrlo jakoj konkurenciji kod dječaka 13-14 god. na 1,2km zauzeo je četvrto mjesto s
rezultatom 4:28,7.
Odlične rezultate imali su i naši ostali natjecatelji a rezultate možete pronaći na sljedećim linkovima:
https://drive.google.com/file/d/0B0sfT_rZ3eSjTTVldDdOV1pUOE0/view,
https://drive.google.com/file/d/0B0sfT_rZ3eSjWFZHTlhtYjQtZEk/view

ATLETSKE IGRAONICA KVARNERA POSLJEDNJIH GODINA RUŠI SVE REKORDE

Dragana Ciganović: Zadovoljna djeca naša su najbolja reklama

Atletska igraonica Kvarnera u posljednjih nekoliko godina brojem polaznika ruši sve rekorde. Iznimka nije niti ova godina u kojoj u tajništvu kluba telefoni neprestano zvone i traži se mjesto više u najdražem okupljalištu malih Riječana i okolnih mještana.

Riječ je o projektu koji je svoju premijeru imao prije 20-ak godina na inicijativu nekadašnje atletičarke Kvarnera i još uvijek aktualne državne rekorderke u skoku udalj (6,68 metara) Silvije Babić, a koji nakon nje i Nensi Ivanić uspješno provodi nekadašnja članica kluba s dvije fakultetske diplome, Dragana Ciganović.

– Moj prvi susret s atletskom igraonicom dogodio se 2001. godine, u grupi sam imala dvije curice i jednoga dječaka, a danas radim s brojem djece koji tada nisam mogla niti zamisliti. Djece je iz godine u godinu sve više, ljudi prepoznaju naš rad i kvalitetu, a naša igraonica raste. I to najviše zahvaljujući usmenoj predaji, nema bolje reklame od zadovoljnog djeteta i zadovoljnih roditelja. Naravno da ima i slučajeva u kojima se u rad naše igraonice uključuju braća i sestre djece koja su bila kod nas u igraonici, kao i onih kojima se atletika čini kao zanimljiv izbor zbog zlata Sare Kolak. No, zaista nema bolje reklame od sretne i zadovoljne djece. A to nam je potvrda da imamo kvalitetu i dobro radimo. Jer ako je dijete nezadovoljno, roditelj ga sigurno neće tjerati da ide na trening. A opet, ako je roditelj nezadovoljan, neće nam dati dijete u ruke. Tako da su zadovoljno dijete i roditelji dobitna kombinacija. Tu je i dvorana koju smo dobili prije nekoliko godina, a koja nam rješava pitanje zimskih mjeseci i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Super je raditi na otvorenom, ali tijekom zime roditelji vole da su njihova djeca na suhom i toplom, a pritom se bave sportom – kaže Dragana Ciganović, voditeljica igraonice Kvarnera, te otkriva što je to što djecu tako jako privlači da dva puta tjedno s osmijehom na licu dolaze i odlaze s treninga na Kantridi.

– Djeci, prije svega, svaki trening treba biti zanimljiv i izazovan, dok roditelji pritom žele vidjeti i napredak kroz program u koji je dijete uključeno. Treninzi su dva puta tjedno, što je sasvim dovoljno i idealno za taj uzrast. Poanta je da djeca jedva čekaju trening, a ne da im brzo dosadi. To su još mala djeca, jako su brza, jako brzo funkcioniraju i sve im jako brzo dosadi. Zato stalno moramo mijenjati sadržaje i uključiti što više toga u trening, što je zapravo i zdravo jer trebaju dobiti što više motoričkih informacija iz raznih sportova i sportskih grana. Primjerice, ako napravite tri vježbe s loptom, četvrta vježba im je već sama po sebi dosadna, ali ako u tu vježbu uključite loptu koja je druge boje, onda im je ona sama po sebi zanimljiva. Na početku, a na kraju treninga obavezno, mora biti igra, čak i u tijeku treninga, tu su još i vježbe koje razvijaju koordinaciju, ravnotežu, vježbe s loptama, vijačama, reketima, preskakanje, provlačenje, penjanje… Djeci često dozvolim da sami biraju igru i rade one stvari koje oni žele, ako je to pogodno za njihov razvoj. Djecu treba slušati, ja se zapravo razvijam kroz njih. S njima je teško raditi, jako su zahtjevna, svake godine je sve teže, ali meni to predstavlja veći izazov jer im stalno moram doskakati, tražiti nove načine da ih zaintrigiram i zainteresiram. Što je u redu jer me stalno drže budnom. Uvijek moram razmišljati, smišljati i uvoditi nove stvari.

U atletsku igraonicu uključena su djeca od 2011. do 2015. godišta, upisi traju cijelo vrijeme pa se svi zainteresirani za upis svojega djeteta mogu javiti u tajništvo Kvarnera gdje će dobiti potrebne informacije. S obzirom na broj djece koji je u stalnom porastu, osim Dragane Ciganović u rad igraonice uključila se i Matea Kitak.

– Naši najmlađi članovi, oni 2015. i 2014. godišta, uključeni su u program Vježbajmo zajedno, koji postoji nekoliko godina, a u kojem dijete vježba s roditeljem. U toj dobi djeca su već zainteresirana za zanimljive sadržaje, ali ne ako u njih nisu uključeni njihovi roditelji. To je nekako logična kombinacija. U program Vježbajmo zajedno uključene su dvije grupe od po 15-ero djece, odvija se jednom tjednom, a postoje liste čekanja. Djeca tu prolaze i uče osnovna motoričko-biotička kretanja bez stresnog odvajanja od roditelja, uče savladavanje prostora, prepreka, otpora, manipulaciju objektima, odnosno dijete uči savladati sve kretnje koje su normalne za život, a uči ih kroz igru i savladavanje sadržaja. Sva djeca su sposobna izvesti nekakve motoričke radnje, ali možda ne na svakoj razini i nisu koncentracijski sposobna to. U programu Vježbajmo zajedno ne inzistiramo da oni izvode sve vježbe, program je koncipiran tako da oni od početka kad uđu u sustav, od rujna, do njegovoga kraja u lipnju, postupno razvijaju koncentraciju i pažnju, tako da u početku prate nekih 15-20 minuta, a na kraju cijeli program. Treba ih pustiti da rade ono što žele, ono što je njima taj dan zanimljivo.

Imamo i samostalni program, koji uključuje djecu od 2011. do 2013. godišta, u kojem imamo 11 grupa po 15-ero djece. Brojka od 15 polaznika je idelna jer se rijetko kada dogodi da svih 15-ero budu na treningu. Najčešće ih dođe od osam do 12 i to je idealno za raditi. U proljeće i jesen ih je uvijek više, preko zime su dosta bolesni. Vježbe savladavaju takvom brzinom da im nije dosadno čekati u redu, a pritom se mogu igrati s drugima. Tako da im manja grupa ne bi bila toliko atraktivna jer se oni prvenstveno na trening dolaze igrati. U ovim godištima u principu nema liste čekanja, ona postoji samo za specifične grupe odnosno termine koji odgovaraju roditeljima, a nažalost su popunjeni. No, svi koji se žele upisati, mogu se slobodno javiti.

Velik interes na Kantridi postoji i za igraonicu na engleskom jeziku ili kako je popularno u Kvarneru nazivaju, za grupu Pravimo se Englezi.

– Program je isti kao i u igraonici na hrvatskom jeziku, jedino što nastojim što više pričati na engleskom jeziku. Djeci je jako zanimljivo jer već znaju neke riječi na engleskom pa im je takav trening još zabavniji. Zasad imamo samo jednu grupu s 15 polaznika 2011. i 2012. godišta, s tim smo počeli prošle godine pa na neki način još osluškujem tržište. Moram reći da mi je to najbolja grupa jer djeca stalno moraju biti fokusirana jer ne razumiju uvijek sve što govorim pa me moraju pratiti u punoj koncentraciji. Unutar grupe ima djece koja bolje razumiju pa prevode drugima, ali svi su jako zadovoljni. Treniraju i pritom uče strani jezik koji će na taj način lakše savladati, a odlično je i za roditelje koji si ne mogu priuštiti sportsku aktivnost i učenje stranog jezika ili pak ne žele opteretiti dijete.

Atletika je posljednjih godina doživjela veliki »boom« u Rijeci. Razlog je…

– Atletika je bazični sport, kroz nju će se dijete razviti u svim pravcima, dobit će široku lepezu motoričkih sposobnosti, a bit će mu i jedna dobra stepenica ako se kasnije odluči baviti bilo kojim sportom. Naš sport daje dobru bazu za bilo koje dijete. Sigurno da u dobi koja uključuje polaznike igraonice ne očekujemo da će sva djeca biti atletičari. Važno nam je razviti fizički, psihički i emocionalno zdravo dijete. Djeca se pritom na treningu socijaliziraju jer ne idu svi u vrtić i nemaju svi razvijene socijalne vještine. Nama su u cijelom programu igraonice najvažnije djeca, iako mnogi misle da je zbog velikog broja djece koju imamo, ovo tvornica novca. Ponavljam, nama su najvažnija djeca i njihov razvoj. Djeca su nam na prvom mjestu, cilj nam je da im damo krila, a ne da ih osakatimo. To je i jedan od razloga zbog kojega dva puta godišnje organiziramo trening s roditeljima. Djeci jako nedostaju roditelji, praktički su cijeli dan u vrtiću i odmah dolaze na trening. Nekad im je teško proći kroz vrata, ne sumnjaju da će im na treningu biti lijepo, ali im se teško odvojiti od roditelja jer ih nisu vidjeli cijeli dan. A taj trening s roditeljima mi je pokazao koliko je djeci važno provoditi vrijeme s roditeljima.

CICIBANII I LIMAČI PRVI NA KVARNERSKOJ LIGI

Još jedno natjecanje, još jedna pobjeda!

Naši cicibani ukupni su pobjednici Kvarnerske lige, što je
završila prošle subote na stadionu na Kantridi. Na pobjedničko postolje stala je i naša druga ekipa koja je
osvojila treće mjesto, druga je bila Liburnija.
I naši limači su bili uspješni, prvo mjesto u ukupnom poretku podijelili su s Albonom.
Velika je to nagrada našim najmlađim natjecateljima i velik poticaj za daljni rad. Koliko je atletika
popularna u Rijeci govori podatak da smo očekivano i na Kvarnerskoj ligi bili najbrojniji!
Poredak, cicibani: Kvarner, Liburnija, Kvarner II, Kvarner IV, Istra Pula, Jadran Crikvenica, Grobnik II,
Albona, Lošinj, Kvarner III, Istra Pula III, Albona II, Grobnik, Lošinj II, Istra Pula II.
Limači: Kvarner, Albona, Grobnik, Liburnija, Kvarner III, Jadran Crikvenica, Kvarner II, Kvarner IV.

Kvarnerska liga – 7. kolo

ČUBELIĆ, ŠAŠINKA, LONČAR I VALERIJEV POPRAVILI OSOBNE REKORDE

Iako je za naše atletičare sezona već završila, prošlu su subotu opet postigli dobre rezultate. I to u petome kolu Kvarnerske lige na stadionu na Kantridi koja im je više poslužila kao trening natjecanje, a na kojem su se popravili i neki osobni rekordi. Svoj je najbolji rezultat u vortexu tako popravio mlađi kadet Andre Jure Čubelić (57,11), Vid Šašinka u utrci na 600 metara (1:38.7), Jakov Lončar 600 metara ( 1:44,3) i Lena Velerijev 600 metara (1:44,8). Čestitke svima!

Rezultati, mlađi juniori, 100 m: 1. Erik Sluga 11.4, 2. Matej Vrban 11.4
koplje: 1. Toni Gržić 52,06, 2. Matej Vrban 31,71, 3. Erik Sluga 27,46
400 m: 1. Ivo Crnković 57.1, 2. Adrian Ružić 56.7, 3. Leon Lanza 55.0
 1.500 m: 1. Dominik Babić 4:20.2, 2. Luka Vukelić 4:20.9, 3. Dominik Tićak 4:55.8.
Poredak: Kvarner 295, Istra 178, Albona 48, Maximvs 26, Jadran 26, Krk, Liburnija, Grobnik bez bodova.

Mlađe juniorke, kugla: 1. Nea Bagarić 11,23
 400 m: 1. Tea Jurić 1:06.2
1.500 m: 1. Sara Superina 5:48.6
 Poredak: Kvarner 234, Istra 200, Grobnik 65, Albona 29, Maximvs, Krk, Liburnija bez bodova.

Kadeti, vis: 1. Ivan Margetić 150, 2. Karlo Mance 145
60 m: 2. Ivan Bobanović 7.9
300 m: 3. Ivan Bobanović 44.5
koplje: 1. Karlo Mance 41,49, 2. Ivan Leko 34,72, 3. Arijan Čarapina 23,42
4×100 m: 1.  Viškovo (Matošević, J. Mjeda, P. Mjeda, Pešić) 1:01.0
Poredak:  Krk 323, Kvarner 280, Maximvs 181, Grobnik 168, Istra 151, Viškovo 90, Albona, Liburnija bez bodova.

Kadetkinje, kugla: 1. Paola Klasan 9,80, 3. Laura Delač 8,83
60 m: 2. Nikolina Buha 8.8
300 m: 2. Nikolina Buha (Kvarner) 49.2
600 m: 1. Lena Valerijev 1:44.8
Poredak: Istra 285, Kvarner 255, Krk 227, Grobnik 136, Jadran 67, Liburnija 49, Maximvs 45, Albona 34, Viškovo 26 bodova.

Mlađi kadeti, vis: 2. Matej Mohorovičić 145
80 m prepone: 1. Dino Škrobonja 13.1
60 m: 2. Dino Škrobonja 8.1, 3. Matija Miškulin 8.7
vortex: 1. Andre Jure Čubelić 57,11, 3. Filip Vrkić 46,31
200 m: 1. Matija Miškulin 29.2, 3. Karlo Knežević 35.0
600 m: 1. Vid Šašinka 1:38.7, 2. Jakov Lončar 1:44.3
4×60 m: 1. Kvarner (Miškulin, Škrobonja, M. Mohorovičić, P. Mohorovičić) 39.1
 Poredak: Kvarner 451, Grobnik 262, Maximvs 156, Krk 149, Istra 134, Liburnija 124, Viškovo 54, Albona 48, Jadran 23, Medulin 14 bodova.

Mlađe kadetkinje, dalj: 3. Klara Matković 4,42
kugla: 1. Ira Čekada 10,94
80 m prepone: 1. Nicole Milić 13.1, 2. Nika Levak 14.0
60 m: 2. Lea Sintić 8.7
200 m: 2. Nika Levak 30.3
4×60 m: 1. Kvarner (Pervan, Levak, Milić, Rudin) 34.3, 2. Kvarner II (Grbac, Mihelčić, Grčko, Benković) 36.7, 3. Grobnik (Štiglić,  Ljubobratobić, Vlašić, Huseinović) 37.6
Poredak: Kvarner 535, Krk 308, Albona 303, Grobnik 290, Istra 202, Maximvs 146, Liburnija 119, Viškovo 21, Medulin 15, Jadran 7 bodova.

 

PREDSTAVLJAMO ZORANA ŽILIĆA, TRENERA SREDNJE I DUGOPRUGAŠA I VODITELJA ŠKOLE TRČANJA

Istinski zaljubljenik zbog kojeg i drugi vole trčanje

Zoran Žilić istinski je zaljubljenik u ono što radi. Višestruki državni prvak na srednjim i dugim prugama svoju ljubav prema trčanju svakodnevno uspješno prenosi na svoju natjecateljsku skupinu naših atletičara, ali i na rekreativce kojih je na Kantridi svakim danom sve više. Što znači da su direktorica kluba Iva Florjančič i predsjednik Luciano Sušanj napravili dobar posao kada su ga prošle godine opet doveli u klub. Treća je za Zorana Žilića ipak bila sreća…

– Ovo je treći put da sam u Kvarneru, prvi put sam došao 2009. godine i u Rijeci sam proveo godinu dana, vratio sam se 2012. godine, onda opet otišao i sada sam opet tu od siječnja prošle godine – kaže Zoran Žilić za čiji je povratak u Rijeku glavni »krivac« bila supruga Petra Jakšić, nekadašnja rukometašica »Zameta«, koja je u rodnom gradu dobila posao pa je preseljenje obitelji iz Zoranove Koprivnice bila logičan potez.

– Iskreno, kada sam došao u Rijeku bio sam malo skeptičan jer nisam imao najbolja iskustva s prijašnjim čelništvom kluba pa nekako nisam bio za povratak u Kvarner, ali sam u razgovoru s predsjednikom Sušnjem i direktoricom Florjančič brzo postigao dogovor. Sada mi je drago što sam opet ovdje, Kvarner je jedna zdrava sredina i najbolji atletski klub u Hrvatskoj kada su u pitanju ulaganja u sportaše. Sigurno da bi nam svima bilo lakše da imamo više financijskih sredstava, u takvim je uvjetima svima lakše funkcionirati, ali nemamo razloga za nezadovoljstvo. Dapače. Uvjeti rada su odlični, svi su iznimno korektni. Ali, ne smijem ih previše hvaliti, ha ha ha.

Zoran Žilić je do svoje sadašnje riječke epizode morao raditi razne druge poslove da bi mogao vršiti svoju ulogu glave obitelji. No, dolaskom u Kvarner i to se promijenilo, sada napokon može atletiku živjeti 24 sata dnevno.

– Sigurno da mi je sada neusporedivo lakše jer se sada u potpunosti mogu posvetiti treninzima atletičara koje treniram, ali i svojim treninzima. Radim s perspektivnom natjecateljskom grupom mlađih juniora, njihovo vrijeme tek dolazi, ali već su se ove godine pokazali jako dobrima. Bilo je tu i nekoliko medalja s državnih prvenstva, ali iduće sezone očekujem puno više od njih. Treniraju šest puta tjedno, nedjeljom imaju odmor ili natjecanje. U toj grupi ima onih od kojih se više očekuje i oni su redoviti na treningu, kao i onih koji se malo bune, nisu baš redoviti na treninzima pa se ponekad zna dogoditi da me dovedu do granice ludila jer znaju ometati perspektivnu skupinu. Ali, grupe su uvijek sastavljene od takve dvije skupine sportaša. Onih koji žele i trude se te onih koji malo zabušavaju. No, to ne znači da neće iskočiti netko tko je sada u B planu. To nije rijedak slučaj. Ja sam najbolji primjer za to. U Koprivnici sam bio peti atletičar u klubu, a na kraju sam jedini opstao. U mojoj grupi ipak moram istaknuti dvojicu trkača, Dominika Babića i Luku Vukelića, kao i cure Anu Tibljaš i Saru Superina. Dominik trči 400 i 800 metara, velika je perspektiva kluba, veliki radnik, počeo je trenirati u studenom prošle godine, a ove je godine osvojio broncu na 400 metara na državnom prvenstvu, što je velika stvar. Mislim da će iduće sezone doći još više do izražaja i nadam se da će istrčati normu za Europsko prvenstvo mlađih juniora. Luka ima također dobre šanse za normu, Ana Tibljaš i Sara Superina su isto dobre, no to ne znači da ostale treba zanemariti. Prije pet godina uopće nisam niti zamišljao da bih mogao biti trener, zapravo se time nisam niti htio baviti. Ni sam ne znam zašto. Međutim, sada mi je drago da sam krenuo u tom smjeru i ne mislim odustati. Svaki dobar rezultat mojih trkača moj je ponos. Dobro su me prihvatili, dobro funkcioniramo zajedno. Na početku su mi govorili da djeca u Rijeci ne žele trčati na duge staze, nije ih bilo puno, ali sada polako rastemo i interesa je sve više.

Kao i za rekreaciju te školu trčanja koju tri puta tjedno vodi na stadionu na Kantridi. Najbolji je to pokazatelj koliko je Zoran Žilić cijenjeno ime u svijetu trčanja.

– Sigurno da mi je kompliment ako je istina da se u trčanje uključuju zbog mene. Drago mi je da broj naših rekreativaca raste i da su zadovoljni treninzima. S njima je najlakše raditi jer su to ljudi koji su se došli rekreirati, željni su treninga, a neki se među njima čak i natječu. Rekreativaca ima od 18 do 60 godina, treniraju tri puta tjedno, što je za rekreaciju sasvim dovoljno.

Zoran Žilić u trčanje se zaljubio sasvim slučajno, još u osnovnoj školi.

– U osnovnoj školi sam, kao i svi učenici, trčao utrku od šest minuta, nastavnik me tada zapazio i odveo u Atletski klub Podravka u Koprivnicu. Bilo je to 1997. godine i tako je sve počelo. Od tada sam u više navrata osvajao državna prvenstva na srednjim i dugim prugama, od utrke na 3.000 metara, 3.000 metara zapreke, 5.000 metara, do maratona. Imam puno medalja, ne znam im točan broj, znam da imam kolekciju od oko 300 pehara. Najdraža mi je svakako prva medalja, ona s državnoga prvenstva u Varaždinu 199. godine na 2.000 metara zapreke, tada sam počeo sa zaprekama i trčao ih do prije dvije godine. Onda sam imao malih problema sa stopalom i dvije godine ih nisam trčao, ali još nije gotovo, još nisam odustao od te discipline. Nisam mislio da ću se baviti trčanjem, nekako je sve išlo svojim tijekom, paralelno sam igrao i nogomet, kao kadet sam imao poziv da zaigram u »Slaven Belupu«, ali sam odustao od toga. Jednostavno, nije mi se sviđalo da se jedan trudi, a trojica ne, i mislim da je to presudilo da sam se ipak odlučio za atletiku. A volim nogomet.

Zoran Žilić svoju je ljubav prema trčanju prenio i na svoju obitelj, suprugu Petru, koja je uz njega počela trčati, te kćeri ,11-godišnju Sandru, devetogodišnju Silviju, petogodišnju Martinu i trogodišnju Teu.

– Supruga je uz mene počela trčkarati, a sada trči i po deset kilometara. Kćeri također vole kretanje, prošlog tjedna je moja Martina pobijedila na natjecanju u vrtiću. Mislili smo je upisati u našu atletsku igraonicu, ali nije pokazala interes pa je ne silimo.

Zoran Žilić ima 35 godina i ne namjerava tako skoro prestati trčati.

– Trčim svaki dan između 15 i 35 kilometara, ovisno o tipu treninga. Ima dana kada mi se trči manje nego inače, primjerice, kada je vrijeme loše, ali najteže je krenuti. Kada krenem, ništa mi ne smeta, niti kiša niti sunce. Najčešće me se može vidjeti na Costabelli jer je tamo jedini mekani teren po kojem je najbolje raditi duge kilometraže da se ne ozlijedim. Asfalt nije baš preporučljiv za trkače. Neki misle da je moje vrijeme prošlo jer imam 35 godina, a to je ono što me najviše motivira. Želim im dokazati da nisu u pravu. Imam prijatelje koji su najbolje rezultate napravili između 35. i 42. godine života pa zašto ne bih i ja.

Škola trčanja sve zanimljivija

Trčanje je definitivno in! Dokazuje to i naša škola trčanja koja svakim danom ima sve više polaznika. Treninzi se održavaju ponedjeljkom, srijedom i petkom od 19 sati na stadionu na Kantridi, a škola zasad ima 50-ak polaznika od 18 do 60 godina. Nekoliko savjeta našeg trenera Zorana Žilića, voditelja škole trčanja Kvarnera te višestrukog državnoga prvaka na srednjim i dugim prugama, o trčanju kao odličnom izboru rekreacije.

 

 

 

  1. Kod trčanja ne radi samo jedna, već sve skupine mišića. Od krvožilnog do moždanog sustava, a da ne govorimo o osjećaju zadovoljstva nakon odrađenog treninga.
  2. Ljudi često imaju svojevrsne strahove i misle da se trčanjem ne može svatko baviti, kao i da neće moći pratiti grupu u kojoj treniraju. To je najobičnija zabluda. Sve što vam za početak treba su dobre tenisice, trenerka i dobra volja. Za ostalo smo mi tu. Svojevrsna prednost naše škole trčanja je što se treninzi održavaju na stadionu, na tartan podlozi, gdje se trče krugovi i u tih 400 metara možemo sve imati pod kontrolom i pratiti svakoga ponaosob. Na asfaltu je to, nažalost, nemoguće. U našoj je školi asfalt nužno zlo, na njemu ćemo odraditi trening ako baš moramo, što su zaista rijetki trenuci, odnosno asfalt je nešto što izbjegavamo jer je loš za koljena i zglobove.
  3. Jedna od predrasuda vezana uz trčanje su godine. U našoj školi imamo polaznike šarolikih godina starosti, svatko od njih uspješno savladava treninge. I, što je najvažnije, ne odustaju jer su zadovoljni onime što rade za sebe i svoje zdravlje.
  4. Trčanje je u posljednje vrijeme dosta medijski razvikano pa samim time raste i njegova popularnost. Stalno nam dolaze novi upiti i novi članovi, no ako se nastavi ovako velik interes morat ćemo podvući crtu jer nas ne zanima kvantiteta nego kvaliteta. Zadovoljstvo naših članova nam je na prvome mjestu.
  5. U trčanju, kao i u svakom vidu rekreacije, najvažnija je raznolikost. Što znači da treninzi ne smiju biti uvijek isti i monotoni. U našoj je školi svaki trening drugačiji. Počinjemo zagrijavanjem i razgibavanjem, potom slijede metodičke vježbe ubrzanja, a tek onda glavni dio treninga. Nekad je to dužinski trening pa se trče kilometraže, nekad su to intervali od 100, 200 metara ili trčanje po minutama, nekada treninzi na preponama gdje se vježba korak, dizanje koljenja, stajanje na prednjem dijelu stopala. Ne znaju svi trčati pa je to važan dio treninga u kojem se ispravljaju greške.