U 2018. želimo imati veći broj reprezentativca i još više medalja s PH-a

SLAVEN BRKLJAČIĆ, TRENER BACAČA, VODI PERSPEKTIVNU SKUPINU ATLETIČARA

 

Svi se još uvijek itekako dobro sjećaju toga 19. kolovoza 2016. godine kada je Sara Kolak nešto malo iza tri sata po srednjoeuropskom vremenu koplje bacila do tada rekordnih 66,18 metara, a Atletski klub Kvarner dobio svoju prvu olimpijsku pobjednicu. Bacačke su discipline do Sarinog zvjezdanog uzleta u našem klubu bile pomalo zapostavljene, za njima je vladao slab interes, a njezino je zlato uvelike pomoglo da se i po tom pitanju krene naprijed. Malim, ali sigurnim koracima.

– Činjenica je da su nam Sarini uspjesi uvelike pomogli da bacanja približimo ljudima, a tu su i općenito uspjesi hrvatskih atletičara, poput Sandre Perković i Stipe Žunića, u bacačkim disciplinama zbog čega je Hrvatska postala prava svjetska velesila. Sara Kolak je svojim rezultatima privukla puno djece u naš klub, i to ne samo u bacanjima – rekao je Slaven Brkljačić, trener bacača kojih u Kvarneru zasad ima 20-ak.

– Dobra je vijest što grupa naših bacača konstantno raste. Najmlađi imaju 12 godina, a najzastupljenije discipline su disk i koplje. Raduje nas što imamo puno kvalitetnih mladih bacača koji su ove godine osvajali odličja na državnim prvenstvima, riječ je o mladoj grupi koja ima veliku perspektivu. Svakako bih istaknuo Tonija  Gržića, koji je ove godine bacio najbolji rezultat u Hrvatskoj u bacanju koplja i bacanju diska u kategoriji mlađih juniora. Za ostale mogu reći da ima znatan broj talenata te da se od njih očekuje osvajanje odličja na državnim natjecanjima u idućih nekoliko godina. Vrlo je važno biti uporan i strpljiv te rezultati neće izostati. Ove smo godine napravili velik rezultatski iskorak, iako uvijek mislim da može bolje. Što znači da mi je u 2018. godini cilj imati dva ili tri reprezentativca, kao i povećati broj osvojenih medalja na državnim prvenstvima – nastavio je Slaven Brkljačić i malo približio bacačke discipline koje su još uvijek većini relativno nepoznate.

– Bacanja je najbolje početi trenirati sa 12-13 godina. To su tehničke discipline u kojima ima jako puno toga za naučiti prije nego što se dođe na neku kvalitetniju razinu. Naravno da uvijek postoji i mogućnost kasnijeg početka treniranja bacačkih disciplina, što ne znači da se ne mogu postići kvalitetni rezultati. Najbolji primjer je Stipe Žunić koji je prije atletike između ostaloga trenirao košarku, kickboxing i druge sportove. Najmlađi bacači treniraju četiri puta tjedno. U uzrastu mlađih juniora treninga je više, oni koji žele postići kvalitetan rezultat trebali bi trenirati pet ili šest puta tjedno, ovisno o stažu u našem klubu. Naš je trening uvijek raznovrstan, gotovo uvijek ima raznih elemenata, od metodike bacanja, trčanja, skokova, prepona, gimnastike i teretane.

Jedna od zabluda koja vlada uz bacače jest da je jedan od preduvjeta uspjeha u nekoj od bacačkih disciplina nužna velika tjelesna masa.

– Zabluda je da su bacači tromi i spori odnosno da moraju imati puno kilograma. Pogledajte naše dvije olimpijske pobjednice i sve će vam biti jasno. Dobar bacač prvenstveno mora biti atleta u punom smislu te riječi. Brzina, koordinacija pokreta i eksplozivna snaga preduvjet su da bi netko mogao postizati kvalitetne rezultate. Ako netko misli da su bacači spori, neka dođe na naš trening i neka se utrkuje s našim najkvalitetnijim bacačima i bacačicama. Bacače doživljavam kao moćne pile, ako to još nisu, uz redovan i uporan rad zasigurno će postati.

Comments for this post are closed.